Mit je da kućna biblioteka mora izgledati kao iz kataloga da bi bila funkcionalna. Činjenica je da je najbolji sustav onaj koji vama olakšava pronalazak i vraćanje knjiga. Korisno je krenuti od pitanja: tražim li knjige po temi, autoru ili prigodi čitanja.
Mit je da je razvrstavanje po bojama najpraktičnije rješenje. Činjenica je da boje mogu biti ugodne oku, ali često otežaju brzo pronalaženje naslova, posebno kad zbirka raste. Ako želite estetiku, kompromis je držati boje unutar većih cjelina, primjerice unutar žanra ili autorovih polica.
Mit je da se klasična svjetska književnost uvijek treba držati na jednoj „počasnoj” polici. Činjenica je da klasici najviše vrijede kad su pri ruci i kad ih stvarno čitate, ne kad skupljaju prašinu. Praktično je klasike grupirati srodno: po razdoblju, jeziku ili temi, uz jasne oznake na policama.
Mit je da su prijevodi manje vrijedni i da ih treba odvojiti. Činjenica je da kvalitetan prijevod i izdavački urednički rad mogu biti ključni za užitak čitanja, pa je korisno zadržati informacije o prevoditelju i izdanju. Rizik od miješanja različitih izdanja je zbrka u serijalima i dvostruke kupnje, pa pomaže mali popis izdanja koja već imate.
Mit je da „žanrovi su za knjižare, ne za kuću”. Činjenica je da pregled žanrova može skratiti vrijeme odabira, pogotovo kad čitate prema raspoloženju. Prednost je brže snalaženje, a rizik je da knjige koje prelaze žanrove završavaju na pogrešnom mjestu, pa im dodijelite jednu primarnu policu i zabilježite sekundarnu temu u popisu.
Mit je da je dovoljno samo posložiti knjige, bez dodatnih tragova. Činjenica je da mala „mapa” kolekcije štedi vrijeme: jednostavna tablica s naslovom, autorom, lokacijom i statusom posudbe često je dovoljna. Rizik pretjeranog katalogiziranja je da odustanete, pa krenite minimalno i dopunjujte po potrebi.
Mit je da audioknjige ne pripadaju kućnoj biblioteci. Činjenica je da su audioknjige za početnike odlične za putovanja i kućanske poslove, a dobro ih je uključiti u isti sustav praćenja. Prednost je da ne kupujete isti naslov dvaput, a rizik je raspršenost po aplikacijama, pa zapišite gdje je kupljeno i u kojem je formatu.
Mit je da djeca trebaju knjige držati odvojeno i „daleko od ozbiljnih” polica. Činjenica je da je najbolje knjige za djecu postaviti nisko i pristupačno, uz jednostavne kategorije poput slikovnica, početnog čitanja i znatiželje (svemir, životinje). Rizik je nered zbog čestog listanja, pa koristite košare ili stalke za najčitanije naslove i rotirajte ih.
Mit je da se povijest knjige i pisma ne uklapa u kućni raspored jer je „previše specifična”. Činjenica je da takve knjige često službe kao referenca, pa im odgovara mjesto blizu radnog prostora ili rječnika i enciklopedija. Prednost je brza provjera podataka, a rizik je da postanu „zaboravljena zona”, pa ih povremeno uključite u tematske hrpe za čitanje.